Završen je novi roman Aleksandra Pirožkova KRUGOVI TMINE
Tema ovog romana je život ruske emigrantske porodice Borisovič, koja se doselila u Srbiju posle Oktobarske revolucije i zemunske porodice Petrović, opisan kroz tri generacije, gde su istorijski događaji korišćeni kao pozadina u kojoj se prelamaju životi i emotivna stanja glavnih junaka.
Uticaj društvenih okolnosti i istorijskih događaja u XX veku; Oktobarske revolucije, Drugog svetskog rata, Golog otoka koji je preživeo glavni junak Ivan Borisovič, nacionalizacije u Jugoslaviji. Svi ovi događaji su najverovatnije imali dramatične posledice na živote i pojedinačne sudbine glavnih junaka, manifestujući se kroz alkoholizam, psihičke bolesti, neuspostavljene odnose oca i sina i raspad porodice.
U izdanju ugledne izdavačke kuće Prometej iz Novog Sada objavljen je roman KRUGOVI TMINE.
Ovaj roman se pojavio u knjižarama Most i Solaris u Novom Sadu, u knjižari Aleksandar Belić (kod Kolarca) i u knjižarama lanca Vulkan i Delfi u Beogradu.
Roman ima 5 delova i ukupno 51 glavu.
Pojavio se i prvi zvanični kritički prikaz ovog romana, koji je napisao ugledni književnik Milivoj Anđelković, tvorac prvog Internert romana u Srbiji.
Prikaz se nalazi na linku:
http://www.amika.rs/Bgd/Vremena%20Pirozkov%20Krugovi.htm
Isti prikaz je izašao u književnom časopisu Savremenik broj 222 - 224, 2014.
U istom broju se nalazi i prikaz uglednog kritičara Danka Stojića o ovom romanu.
Kraći prikaz ovog romana je izašao i u Večernjim novostima.
Pozivnica za promociju Krugova tmine
16.06.2014 u 12h u Vukovoj zadužbini
Da ne bismo kršili autorska prava Prometeja, prestaćemo da objavljujemo nastavke romana.
Umesto toga, prikazaćemo recenziju uvaženog istoričara
prof. Radivoja Radića.
:
ISTORIJSKI LOMOVI I SUDBINA „Velikih nemih“ LjUDI
Kada se posle
čitanja romana „Krugovi tmine“ sklope
njegove korice, prevladava jedan gorak i mučan utisak. U pokušaju da se u mislima
iznova ukratko prođe kroz pročitano, ispreči se upravo taj utisak koji se prvo širi, obuzima i prodire svuda, a onda zamagljuje i
one prilično retke iskre ljudske sreće, odnosno malobrojne trenutke ljudskog zadovoljstva
njegovih junaka.
Za glavne ličnosti ove pripovesti – koja predstavlja
svojevrstan amalgam nastao mešanjem i spajanjem ličnih i porodičnih sećanja, melanholije,
proverenih i verodostojnih istorijskih artefakata i razigrane imaginacije – moglo
bi se reći da su umnogome ostale uskraćene za neke toliko uobičajene sitne radosti koje
zaslužuje svaki čovek. Ili, da budemo precizniji, da su imale priliku da ih iskuse samo na trenutke i u malim
dozama.
Kao da su njegovi junaci nemoćni zamorčići složenih
istorijskih prilika ili, za one koji veruju u astrologiju, odnosno proricanje sudbine
na osnovu nebeske mehanike, pastorčad zamršenog kretanja zvezda i planeta. Taj
opori utisak, koji posle svake pročitane stranice postaje sve dominantniji, račva
se u najmanje dva toka, a oni se, opet, iznova primiču i dodiruju, pa onda, isto
tako, naglo udaljavaju. Ipak, ma koliko udaljeni, čini se da ne mogu jedan bez drugog.
Prvi tok se
odnosi na jednostavnu činjenicu da značajni istorijski događaji, drastični
povesni lomovi, sudbonosne „prekretnice“, dakle, zbivanja za koja se u tom trenutku
veruje da su epohalne vododelnice, umeju surovo da se poigraju sa pojedinim ljudima.
Namerno sam
izbegao da kažem „malim“ ili „običnim“ ljudima, jer bi se to moglo shvatiti i kao
prilog njihove nezaslužene beznačajnosti. Posredi je onaj deo populacije za koje
se u istorijskoj nauci ustalilo nekoliko sintagmi: „veliki nemi“, „veliki odsutni“
„ljudi bez arhiva i bez lica“, „ćuteća većina“, „ljudi koji postoje jedino u brojkama
i statistici“.
Sticajem teško
predvidivih okolnosti, oni su postali žrtve, odnosno „kolateralna šteta“, da se
poslužimo floskulom koja se danas toliko odomaćila, a deluje stilizovano, suvo i
birokratski, ali i dalje podjednako nemilosrdno. Ovde je reč o istorijskom fenomenu „Goli otok“
koji je na osoben način obojio našu istoriju sredine i prvih godina druge polovine
XX veka. On je, navodno u ime nekih viših ciljeva, nepopravljivo izmenio živote
ondašnjih „stanovnika“ tog jadranskog ostrva. Oni koji su preživeli, vratili su se izmenjeni,
opustošeni i osuđeni da teško i retko dosegnu ranije
trenutke životne radosti. Štaviše, „Goli otok“ je u znatnoj meri uzdrmao čitave
porodice i umnogome poremetio porodične odnose ne samo u jednoj generaciji nego je ostavio mučno nasleđe i potonjim naraštajima, što je u romanu
„Krugovi tmine“ vrlo umešno prikazano. I kasnije rehabilitacije, nakon nekoliko godina, ili decenija, svejedno, suštinski
nisu mogle mnogo da poprave.
Uostalom, rehabilitacije su uglavnom odocnele
i nekadašnje žrtve zbog toga neće biti manje mrtve, ukoliko su životom platile lomove
istorijskih prekretnica, ili njihovi promenjeni životi neće se vratiti u staru kolotečinu,
ukoliko su preživeli strahote koje je mogla da izmisli samo mašinerija
svirepe represije.
Drugi,
pak, tok romana „Krugovi tmine“ po mnogo
čemu je univerzalan, rekli bismo čak i biblijski, a tiče se odnosa oca i sina. U
ovom slučaju taj odnos, sam po sebi višeznačan i složen, uvek je u teškoj senci
očevog boravka na Golom otoku.
Uprkos
svim sinovljevim naporima da taj odnos otopli i izdigne iznad ravni uštogljenog
i konvencionalnog, otac i sin ostaju nepopravljivo udaljeni. Upravo je ta nemoć
jedna od uporišnih tačaka romana. Koliko je taj kompleksni odnos zaista bio takav,
a koliko je reč o književnoj imaginaciji zna jedino pisac ove porodične sage.
Radivoj Radić
Саша, ово је убедљиво, проживљено, добро разрађено. Ко није доживео - доживеће.
ОдговориИзбришиСам подухват је врло амбициозан - сага о породици кроз три генерације, током 20. века, најгорег века у историји... Тешко и захтевно...
Са гледишта читалаца можда би било боље да сте роман започели неким "лакшим" поглављем - време је свеопште забаве и спектакла и многи прихватају "тешке" теме тек када их претходно нечим у тексту заинтересујете - очарате или "хипнотишете" како би то рекао Кортасар...
Срећно и да вас читам понекад...
Gospodine Andjelkovicu, hvala Vam na iskrenom i ozbiljnom komentaru.
ОдговориИзбришиVidecemo koliko ce citalaca pratiti ovaj roman u nastavcima. Tema jeste sumorna. Ne zove se roman uizalud Krugovi tmine.
Meni su ranije govorili: Mnogo si ozbiljan! Šta mislite zašto sam se toga setio?
ОдговориИзбришиRoman lepo ide, i koga zanima psihologija, imaće odličnu literaturu.
Zamena za analizu celog odnosa bio bi jedan dramatičan i karakterističan dogadjaj, odnos prema njemu i brže odvijanje radnje. Kamerni romani deluju zatvoreno u sami sebe, treba ih otvoriti ka čitaocima...
Poštovani Amika, naravno da znam ko ste)
ОдговориИзбришиVeoma cenim što pratite Krugove tmine na mom blogu. Svaka primedba je dobrodosla. Tacno je da su po neki delovi romana kamerni, ali ima i onih koji se odvijaju ekstremno brzo.
Vi to gledate kao pripovedac. I ja kada pisem price trudim se da se radnja brže odvija.
Odličan tekst, Saša. Deo romana za primer. Videću da li mogu - dole postoje oznake - da ga prenesem na FB i G+, na svojim profilima... Čestitam.
ОдговориИзбришиPoštovani Amika,
ОдговориИзбришиOvaj tekst sam poslao i g. Ignjatovicu za objavljivanje u Savremeniku. Obecao je da ce ici u sledecem broju. Za KN sam pripremio jedan takodje odlican tekst koji se nalazi mnogo kasnije u knjizi, glava pred zavrsnom. Nadam se da ce ga g. Veljkovic prihvatiti.
Hvala Vam na pohvalama.